Diego Hernández potiče iz jedne od siromašnijih porodica u srcu Guadalajare. Prezime je nasledio od oca, čoveka koji je ceo život proveo pokušavajući da obezbedi porodicu radeći teške fizičke poslove na građevini i povremeno u luci. Njegova majka je bila tiha i skromna žena, ali bolest ju je rano prikovala za krevet.
Kada je Diego imao samo 13 godina, njegov stariji brat Marco stradao je u pucnjavi između dve lokalne bande. Taj događaj je obeležio ceo njegov život – od tada je prestao da gleda na svet istim očima. Video je da u getu pravila nema i da život može nestati u sekundi.
Porodica je nakon smrti brata počela da se raspada. Otac je pokušao da drži sve pod kontrolom, ali sa sve manjom platom i dugovima kod pogrešnih ljudi, situacija je postajala bezizlazna. Kada su pretnje počele da stižu na kućna vrata, Diego i otac su odlučili da napuste Guadalajaru i presele se u Sevillu, nadajući se da će tamo početi iznova.
Dolazak u novi grad nije doneo bogatstvo, već samo novi geto i nove ulice. Diego je brzo shvatio da Sevilla ima svoje kvartove, svoje bande i svoju borbu za preživljavanje. Sa sobom je poneo gorčinu zbog bratove smrti i želju da dokaže da neće završiti kao on.