Grove Street Families nisu nastali juče. Taj naziv se u Gantonu šapuće, piše, tetovira i precrtava već decenijama. Ali ono što danas postoji u Gantonu — to više nije ona ista banda iz 90ih. Nije više ona stara vojska sa vojničkim redom, hijerarhijom i pravilima koja se ne krše. Danas je to novo lice ulice, oblikovano kroz vreme, greške i promene koje nisu došle iznutra — nego spolja, s vrha.
U vreme kad su počinjali, GSF su se gledali kao kičma kraja. Imali su strukturu, glas, ime koje se nije pominjalo bez razloga. Sukobi sa Ballasima su bili više od običnih pucnjava — to je bila borba za prostor, identitet, za ono malo dostojanstva što je ostalo u zajednici kad je sve drugo otišlo nizbrdo. Narkotici, policijska brutalnost, zatvori — sve je bilo tu. I pored svega toga, Grove je opstajao.
Ali ništa ne traje večno. Tokom godina, GSF su slabili. Neki su nestali, neki upali u zatvor, neki se povukli. Kraj se promenio. Više nema OG-eva koji lupaju šakom o sto, nema više uličnih zakona koji se svi pridržavaju. Danas su mladi na ulici drugačiji. Odrasli su uz telefone, video snimke, Instagram, ali i uz glad, nasilje, odsustvo roditelja. Učili su sve sami. Niko ih nije vodio.
I tu dolazi nova generacija. Klincima iz Gantona niko ništa nije ostavio. Nisu nasledili pare, kuće, pa ni pravila. Sve su morali da nauče na teži način. Neki od njih nisu ni znali zašto ni ko je počeo rat. Samo su znali da je to “neprijatelj”. Mržnja je nasledna. U nekim krajevima, to je jedino što se prenosi sa kolena na koleno.
GSF danas više ne funkcionišu po istom modelu. Nema unapred podeljenih činova. Nema kartica i tablica ko je kome nadređen. Poštovanje se ne dodeljuje, ono se gradi. Oni koji znaju da vode, vode. Oni koji znaju da ćute, ćute. I svi gledaju. Nema mnogo reči, ali se sve zna.
Grove u 2025. ne liči na Grove iz 1995. Ali su zidovi isti. Isti ćoškovi. Isti bol u vazduhu. I dokle god bude bilo ljudi koji razumeju šta znači biti deo kraja, biće i Grove Street Families.