U južnom dijelu kvarta, tamo gdje su zgrade stare i asfalt ispucao, ime Crack Town je nekad imalo težinu. To je bila podklika Ballasa koja je godinama nosila financije cijele sekcije. Vremenom je sve oslabilo. Stari ljudi su nestali, klinci su počeli raditi bez reda, ime je ostalo samo na zidovima. Crack Town je postao više uspomena nego stvarna sila.
Dva stara pripadnika podklike Crack Town pod imenom Desmond i Deezy su odrasla tu, gledali kako se sve raspada. Deezy je bio tip koji razmišlja unaprijed, uvijek smiren, nikad impulsivan. Knox je bio prisutan — kad stoji na uglu, znaš da je tu. Nije morao galamiti da bi ga poštovali. Prvo su sredili unutrašnje stvari. Ljudi koji nisu ozbiljni, sami su otpali. Uveli su red. Nije bilo mjesta za haos ni za ego. Sve je išlo tiho, par mjeseci kasnije, sekcija je ponovo osjetila razliku.
Novac je opet tekao stabilno, bez naglih skokova i padova. Stariji članovi su počeli klimati glavom kad se spomene Crack Town. Nije to više bio divlji period kao nekad. Bilo je hladnije, organizovanije. Manje priče, više discipline. I to je bilo dovoljno da se staro ime vrati na noge.