Jonathan Ali, born Jonathan Moore.

[Nino_Bulatovic]

Jonathan Ali, 17, Los Santos.

Živio je u kvartu gdje su snovi umirali mladi. Stan na četvrtom spratu bez grijanja, majka koja je radila predugo i premalo, i brat koji je nestao s ulice jedne noći i nikad se više nije vratio. Otac? Samo ime na rodnom listu.

S deset godina već je znao kako pobjeći čuvaru radnje, znao je gdje se skriva roba, znao je kako se trči kad sve pođe po zlu. On i dvojica starijih dečkiju opljačkali su kiosku. Bio je klinac. Nosio je ranac. Nisu ni očekivali da išta stvarno učini. Ali kad je prodavačica pokušala pozvati policiju, Jonathan je udario. Uplašen. Instinktivno. Nije ni znao koliko snage ima strah.

Bila je to kap koja je prelila čašu. Socijalna služba je već imala dosije. Škola – zabilješke. Policija – dosije. Sve se zbrajalo, i na kraju je završio u popravnom domu.

U početku, mrzio je sve. Zidove. Pravila. Lica koja su glumila brigu. Osjećao je da mu je sve uzeto. Ali istina je – nikad nije ni imao mnogo. Bio je bijesan, šutljiv, hladan. Naučio je ne plakati jer je plakanje slabost. Naučio je udariti prvi jer je to sigurnije.

Ali jedna večer promijenila je sve.

Jedan od odgajatelja, Ramiz, stariji čovjek s tihim glasom i pogledom koji nije tražio krivca, klanjao je u ćošku sobe. Jonathan ga je gledao nekoliko dana zaredom. Bez riječi. Jedne noći, kad nije mogao spavati, prišao mu je i pitao: "Zašto to radiš svaki dan? Kao da te neko čuje?"

Ramiz se nasmiješio, ne izrugivački, već iskreno.

"Ne zato što me mora čuti, nego zato što ja napokon čujem sebe."

Te riječi nisu imale smisla odmah. Ali ostale su u glavi. Kao kap koja stalno pada.

Sljedećih mjeseci Jonathan je počeo dolaziti. Ne na molitvu – samo da sjedi. Da sluša. Da pita. Počeo je čitati. Ne zato što mora, nego zato što je htio razumjeti. Šta je to što ljude smiruje u vjeri kad je sve drugo haos?

U islamu je našao ono što mu nikad niko nije dao: mir i red. Pet puta dnevno znaš gdje si. Znaš kome se obraćaš. Nema posrednika. Nema maski. Sam si pred Bogom, ali prvi put – nisi sam.

U Kur’anu je čitao o milosti, o praštanju. Čak i onima koji su pali. Čak i onima koji su griješili.

Sa 13 je počeo postiti ramazan, iako su ga ostali u domu zadirkivali. Sa 14 je znao više ajeta nego psovki – prvi put u životu. A sa 17 je izašao, ali...

 

Edited May 21 by Nino_Bulatovic

[Nino_Bulatovic]

[Nino_Bulatovic]

Edited May 22 by Nino_Bulatovic

[Nino_Bulatovic]

[Nino_Bulatovic]

[Nino_Bulatovic]

[Nino_Bulatovic]

new look

[Nino_Bulatovic]

[Nino_Bulatovic]

[Nino_Bulatovic]

[Nino_Bulatovic]

@tonii

Jedan posle duzeg vremena, bio sam u jakim obavezama.

[Nino_Bulatovic]

@tonii

Edited Sunday at 02:46 PM by Nino_Bulatovic

[Christofer_Doherty]

On 5/26/2025 at 3:12 PM, Nino_Bulatovic said:

Molim te da sledece developove koje budes radio sa vise teksta ne uradis ovako.

nije tesko da se neko snadje nego izgleda mnogo razbacamo po cijelom ekranu koristi vise slika za vise texta.

[Nino_Bulatovic]

[Christofer_Doherty]

PRESEK:

Datum: 06.06
Kritike i smernice: Kada ovo pogledas znaj da je savjet. Korisit jedan fontsize za rezoluciju koju koristis trenutno, ako ne znak koji se fontsize koristi za koju rez javi se PM. Jos dodatno stavljaj vise teksta na slikama, jer ovo je samo budzenje postova sa 2 recenice u 2 slike.
Ostalo: Lijepo izgleda, zelim ti napredak kao sto cu i da pratim tvoj rad.
Tag: @Nino_Bulatovic