Edward "Ed" Lewis

[Leon]

POČETAK I DJETINJSTVO

Edwarda život ne mazi od samog početka, iako odrastanje bez roditelja nije strana pojava na ulicama odakle je on - ulicama Jeffersona, Edward kao emotivna i socijalno inteligentna osoba provodi najranije djetinjstvo pateći i razmišljajući o tome zašto baš on mora odrastati na takav način. Na svu sreću, Edward nije ostao potpuno sam i bespomoćan. Njegov stric Jayden mu je kroz djetinjstvo i rane tinejdžerske godine bio i otac i majka, te mu je pored ljubavi i pažnje razvio strast prema automobilima u svojoj automehaničarskoj radnji.

Ed doživljava potpuni slom kada gubi jedinu osobu koja je bila tu uz njega - svoga strica. Od toga dana kreće borba za život. Ed luta ulicama Jeffersona i Glen Parka tražeći sve ono za čim žudi - pažnju, novac, status. Susrećući se sa svakakvim mentalnim sklopovima na ulicama, Ed uči kako život nije tako crno-bijel i da su ljudi životinje. Kroz druženje sa svakakvim otpadnicima od društva na ovim siromašnim ulicama, on razvija svoje socijalne vještine te počinje skenirati ljude i sortirati ih na one koji su beskorisni i na one od kojih može imati benefite. Ed uči da ne opstaju uvijek najjači i najveći već oni najsnalažljiviji i najpametniji.

 

ULAZAK U BANDU

Dani bez strica za Eda postaju sve mutniji i tamniji, a njegove misli sve hladnije. Dok je većina njegovih vršnjaka tonula u drogu ili besciljno nasilje, Ed je ostajao fokusiran – znao je da mu je potreban izlaz, ali ne bilo kakav. Ulični glasovi, šaptanja iza ćoškova i pogledi preko ramena, sve to vodilo je ka jednom imenu koje se sve češće provlačilo: Kilo Tray Ballas. Jefferson je odavno bio pod njihovom sjenom, a Ed ih je posmatrao iz prikrajka – njihove automobile, lančiće, oružje, ali i način na koji vladaju haosom, a istovremeno ostaju organizovani. Nije htio biti još jedan lik s kraja – htio je biti neko. Prvi stvarni kontakt s bandom dogodio se kroz K-Facea, čovjeka hladnog pogleda i još hladnijih odluka, koji je od početka znao da Ed nije običan klinac s ulice. Pratio ga je. Vjerovao mu nije – ali ga je procjenjivao.

Prilika je došla kada je Shot, agresivan i impulsivan član višeg ranga, trebao nekoga ko će „samo gledati i šutjeti“ tokom jedne ozbiljne akcije. Nije bilo puno objašnjenja, niti izbora. Ed se našao u autu, s pištoljem u torbi i srcem koje udara jače nego ikad. Meta – mladić iz Gantona.

Kad su stali, sve se dogodilo brzo. Shot je izašao prvi, a Ed mu je slijedio leđa. Nisu prošle ni dvije minute, a metci su proparali noć. Ed nije pucao, ali je stajao tu, lice u lice sa smrću. Vidio je oči žrtve. Osjetio hladnoću trenutka. I nešto u njemu se slomilo... ali ne zauvijek. Te noći nije spavao. Povraćao je, razmišljao, grizao se. On nije od onih koji ubijaju bez razloga. Ali sada je znao gdje se nalazi. I znao je da više nema povratka. Sljedeći dan, K-Face mu je prišao, bez riječi. Samo mu je pružio ruku. Pogledali su se – ravnopravno. Tada je Ed shvatio: u njihovim očima, on je prošao inicijaciju. Taj trenutak ga je promijenio. Naučio je da emocije ne mora zatomiti, ali ih mora kontrolisati. Da bi preživio na ulicama Jeffersona, Glen Parka i šire, mora biti više od pukog preživljavača – mora biti igrač. Ne zbog moći, ne zbog novca. Nego jer u ovome vidi put. Put na kojem je, paradoksalno, prvi put osjetio pripadnost.

 

ŠTA DOLAZI?

Ed je trenutno samo jedan od mnogih koji svakodnevno „gura priču“ za Kilo Tray Ballas, ali se među masom izdvaja – ne glasnoćom, već načinom na koji posmatra i uči. Dok drugi jure poštovanje kroz strah, Ed gradi svoje kroz razumijevanje sistema. Gleda, sluša, pamti.

U njegovom okruženju počinju ga prepoznavati oni iz elitnih krugova – oni koji ne govore mnogo, ali čije se riječi šapuću po haustorima. Neki u njemu vide potencijal, drugi kao prijetnju. Sve više se uvlači u svijet gdje nije bitno samo kome si lojalan, nego i koliko znaš kad treba šutjeti, a kad djelovati.

Najteže bitke neće biti na ulicama... nego u njemu samom.